Gledam oglase za dugoročni najam stanova u Splitu i doslovno među prva tri oglasa na Njuškalu naletim na agencijske provizije u visini jedne mjesečne najamnine, a u jednom čak izričito piše da je razgledavanje moguće isključivo uz prethodno potpisivanje ugovora o posredovanju.
I sad mene zanima, kako je ovo postalo toliko normalno?
Znači, sam pronađeš stan na Njuškalu, sam se javiš na oglas, nisi angažirao agenciju da ti traži stan, ali se od tebe očekuje da platiš jednu mjesečnu najamninu za posredovanje? A ako ne želiš potpisati ugovor, ne možeš stan ni pogledati?
Prema članku 23. Zakona o posredovanju u prometu nekretnina (NN 69/2026), agencija koja već ima sklopljen ugovor o posredovanju s vlasnikom ne smije uvjetovati razgledavanje nekretnine prethodnim potpisivanjem ugovora o posredovanju s potencijalnim najmoprimcem. S druge strane, prema članku 22. istog zakona, agencija ne smije ni javno oglašavati nekretninu ako nema odgovarajući pisani ugovor s vlasnikom.
Dakle, kako je moguće da se takvi uvjeti i dalje otvoreno navode u oglasima?
Još je apsurdnije što velik dio ponude ide preko agencija, a nerijetko isti stan oglašava nekoliko različitih agencija, ponekad čak i po različitim cijenama. Koliko onda osoba koja traži stan uopće ima izbora?
Pogotovo kad ti stan stvarno treba i nemaš luksuz čekati mjesecima. U takvoj situaciji ljudi će pristati na svašta samo da imaju gdje živjeti, a meni se čini da se upravo na tome temelji dobar dio ove prakse.
Ne tvrdim da je svaka agencijska provizija nezakonita, ali uvjetovanje samog razgledavanja ugovorom o posredovanju mi je posebno problematično.
Je li netko pokušao odbiti potpisivanje ugovora o posredovanju i plaćanje provizije, a da je svejedno uspio pogledati ili unajmiti stan?
I je li itko prijavljivao ovakve oglase Državnom inspektoratu? Ako postoje zakonska ograničenja, zašto se čini da se u praksi ništa nije promijenilo?